|
|
| < | srpanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
IME:Mia
PREZIME: S***N
GOD:12
MJESTO:M-E-T-K-O-V-I-Ć
RAZRED:Sad ću u 7.
BEST FRIENDS: Martina i Luca
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Petra
Antonela
Lana Jurćević
otkaćena rodica
Swirly Red Glitter Kiss Me Lips Glitters
Sexu Red Glitter Apple Bottom Boo Glitters
Dolphin Jumping Through Hoops Gif Images
Funny Green Alien Flipping Off Clip Images
Sexy Blue& Black Fairy Angel Gif Images
Ćaoooos!!! Evo i mene. U ovom postu pisat ću o odlasku u Benkovce, bilo je zakooooooon!!!!!
Ovako poćinje: Krenuli smo oko 13h s autobusnog kolodvora.Išli smo s Dubrovćanima. Voztili smo se oko 4h do np. Krke. Tamo smo se skroz pomješali jedan dio je išao donjim putem(pravim) a polovica okolo. Ti koji su išli donjim putem stigli su prije i okupali se, jer kad smo tamo stigli bili su mokri ( blago im se ja sam išla okolo, glupača
).Iza Krke smo išli u Benkovce na većeru. Bilo je grozno
. Za većeru smo imali neku "juhu". Tada sam zapravo shvatila kako ljudi iz moje ekipe "odgojeni". Molim te ljepo pili su juhu sa slamkom
. Iza juhe smo imali šnicle sa krumpirima, nismo imali ni kečap ni majonezu u restoranu. Tjekom većere skužili smo da spavamo u vojarni
. Iza većere otišli smo u centar Benkovca. Oni su valjda tada imali dernek ili tak nešto jer je bilo štandova. Imali su još natjecanje za misicu i mistera. Da vidiš kako su bili skoro svi ružni. Tu smo bili do 23h. Kad smo se svi okupili otišli smo u vojarnu. Zaspali smo tek oko 4. TREBALI SMO SE DIZATI U 7 SATI!!!
Svi smo bili pospani. Nakon 2 sata stigli smo na teren. Tu smo neki igrali granićara neki nogometa itd. Ja sam igrala granićara. Pobjedili smo samo 1 od mogućih 4. Sramota
Muški koji su igrali nogometa idu na Obonjan a mi ne 
Tako vam je to bilo, sprijateljila sam se s mnogo ljudi, VIDJELA SVAŠTA ŠTO NISAM HTJELA.... Tako vam je to bilo uglavnom bilo nam je super i jedva ćekam sljedeću godinu da to ponovim, idem sad ĆAOOOS
Jučer mi je sestra išla spavat u Opuzen
.Tako da sam cili dan bila sama samcata.Ja i moj pesek. Nije mi bilo nimalo dosadno. Debljala sam se, surfala po internetu, izvela psa i tako da ne nabrajam. Otkrila sam jedan veoma ćudan blog "strašljiv". Nisam se puno na tom zadržavala. Ali dosta o tom, jutros sam išla u školu, pošto 30.6 idemo u Benkovce. Krećemo popodne i tamo prespavamo u nekom hotelu. Problem je u tome što ja jedina iz mog razreda ( od ženskih ) idem tamo. Sve ostale su iz 5. razreda, jer sam ja u mom razredu najmlađa. Ljudi imam važnu vjest NAŠLA SAM MOMKA
. I to tako je zgodan, ko bombon. To bi bilo to idem sad gledat Bumerang. Bokić
GOTOVO JE, SLOBODNI SMO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!Škola je gotova i to smo proslavili. Bila je ludnica.Satovi su nam bili skraćeni 15 min. Iza toga otišli smo na veliko pomoćno igralište i PRSKALI SE!!
Svi smo bili mokri.Neki su se valjali u blatu, neki se polivali toplom vodom, neki posipali brašnom.... Nakon pola sata ovaj jedan mi je raširio majcu( s leđa
) i ulio vodu. Neki muški su uzeli u ruku šaku blata i gađali nas. Ej a ti koji su se valjali u blatu, zaletili bi se i bacili na guzicu i samo proklizali na blatu.Šteta tu nisu bile Luca i Martina. Jer da su bile bilo bi svašta. Ovi su napaljeni muški poćeli skidat Milu i Dodu. (Ćini se da to njima nije teško palo jer su se cijelo vrijeme smijuckale ilagano vrištale.) Eto to vam je bila prava ludnica, neki su ćak skakali s mosta. Idem vam sad bokić!!!!!!
Kako si mogao?
Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te.
Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela
i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?"
– ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh.
Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo,
jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa.
Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušala
sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život
ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje
i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled
(ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse",
kako si ti to rekao), odmarali beskrajno dugo na suncu,
čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući.
Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri,
sve više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera.
Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce
bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam
prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući
ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa"
- ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati
da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan.
Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje.
Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela
sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali
da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana
u drugoj sobi ili u kućici za pse. Oh, kako sam ih željela voljeti,
postala sam "zatočenik ljubavi". Kako su odrastali,
ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i
podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko,
istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima
kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak -
i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba. Ušuljala bih
se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove,
a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira
u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio
bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni. Ovih zadnjih
par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi
nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam
"samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio
na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome
gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije
dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku
za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj.
Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je
splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je
na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce
i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili su
grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse
za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti
ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata!
Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bila
zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe
izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti
i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me
po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči,
te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac.
Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu,
a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao,
dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno
mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa
da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u
nevjerici i pitale se "Kako je mogao?"
U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko
im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito,
ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko
prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da
si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san...
ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko
tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati
sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine,
plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala.
Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i
kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe.
Zadivljujuće tihe sobe. Stavila me na stol, počeškala po ušima
i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju
onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja.
Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi,
više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju,
to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu
raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge
dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako
sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila
iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je
kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine
nježne oči i prošaptala "Kako možeš?" Možda zato što razumije
moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti". Zagrlila me i žustro objasnila
da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me
nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena
samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog.
I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje
"Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe,
svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek.
Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.
Jako mi se sviđa ova prićica i voljela bih da je proćitate
Danas sam bilana rođendanu Mateje S. Bilo je tako zakon. Prvo smo jeli tortu koja se meni nije baš svidjela.Poslije toga smo jeli pizzu
.Bila je dobra.N akon pola sata i šli smo ispred Merkatora.Tu smo srele neke seljake istetovirane, ovaj sin je bio bez majice i bio je crven ko rak,bez ićega na nogama total bos.I tako smo malo šetuckali gradom.Nakon jedan sat sam otišla doma.Otpratile su ma Toma i Jerka.Ćao idem sad ne da mi se pisat. Ćao!!!
